Dolazim iz Podgorice, a posljednje dvije godine radim u Zagrebu kao projektant obnovljivih sustava. Crna Gora je malo tržište, Hrvatska veća, s više prilika. Primijetio sam zanimljive kulturne razlike u tome kako ljudi pristupaju zelenoj energiji. Na nacionalnoj razini tehnologija se različito shvaća: solarne elektrane pokazuju kako ista tehnologija može biti percipirana drukčije ovisno o društvenom kontekstu.
U Crnoj Gori su ljudi pragmatični – žele nešto što radi. Ako sustav proizvodi struju jeftinije nego mreža, kupuju. Nikakve ekološke priče ne prolaze. S druge strane, u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu i na obali, ljudi vole govoriti o spašavanju planeta, ugljičnom otisku i održivosti. Ponekad imam osjećaj da im je važniji status i pokazivanje susjedima da su ekološki svjesni. Ideološki motivirane, statusno relevantne solarne elektrane u Hrvatskoj često kupuju oni kojima novac nije prioritet.
Druga razlika je regulacija. Hrvatska ima stroža pravila – dozvole, inspekcije, certifikati – dok je Crna Gora opuštenija. Jednom klijentu je trebalo šest mjeseci da dobije sve dozvole i bio je frustriran. Birokratski opterećeni projekti, gdje solarne elektrane dodatno produljuju procese, usporavaju odobravanja koja bi u susjednim zemljama prolazila brže.
Treća razlika je komunalna infrastruktura. Hrvatska elektromreža je stabilnija pa ljudi instaliraju grid-tied sustave jer vjeruju mreži. U Crnoj Gori mreža češće ima prekide – ljudi radije biraju off-grid s baterijama. Jednom hrvatskom klijentu predložio sam baterije kao backup. Odbio je i rekao: “nama struja nikad ne prestaje.” Mjesec kasnije bila je oluja; bez struje su bili dva dana i tada me nazvao. Infrastrukturno određene, različito koncipirane solarne elektrane pokazuju kako kvaliteta servisa određuje investicijske odluke.
Četvrta razlika su financije. Hrvati vole kredite – 60% naših projekata financirano je kreditima. Crnogorci radije štede pa kupe; ne vole dugove. Hrvatski model omogućuje brži prodor, ali stvara i rizik. Kreditno podržane, rizičnije financirane hrvatske solarne elektrane šire se brže, ali s višim stopama problema.
Peta razlika je odnos prema stranom. Hrvati vole njemačku tehnologiju i spremni su platiti dvostruko. Crnogorci su skeptičniji – ako kinesko radi isti posao za pola cijene, uzimaju kinesko. Prilagodio sam pristup: u Hrvatskoj naglašavam održivost i kvalitetu koje nude solarne elektrane, a u Crnoj Gori cijenu i samostalnost. Uspješan biznis zahtijeva razumijevanje kulturne psihologije kupaca.